Postoji Nešto silno, nerođeno, neiskazivo, nemanifestovano, nespoznajno,
bez čega se ništa ne bi moglo roditi, iskazati, manifestovati, spoznati...
Ono nije samo bilo niti će biti jer je oduvek i zauvek. Pre šuma, pre reka, pre čoveka, pre Raja, iza sjaja,
Pre imena, iz prostora, iza vremena...
To Nešto, Tvorac, Vrhovno Biće, Bog, Gospod, Jahve, Alah, Sveštopostoji ... sanja. I gle, On snove svoje ljubi i dariva im Sebe kako bi i oni bili kao On...
I šapuće svojim snovima, deci svojoj:
TaO-oooo... OOOmmmm... AaUummmm... Muummm... Omm-oh-Ommm... Hammm-Saa... Ga-eL-LLLha-mannn... He-vau-heee... Suuuuuuu...
Njiše ih u različitim kolevkama i čeka da odrastu, da nauče...
A On je i roditelj, i dete, i kolevka, i munja što ih plaši i osvetljava,
Ptica što im peva, hleb što ih hrani, voda što ih poji...
Alfa i omega, početak i kraj.